Trebalo je adaptirati i dograditi postojeću kuću u zagrebačkom predgrađu, u okruženju s više ruralnih nego urbanih karakteristika, adaptacijom su sačuvani fasadni zidovi postojeće prizemnice dok je dogradnja orijentirana na dvorište natkrivena jednostrešnim krovom koji se otvara prema padini i zelinilu. U oblikovanju eksterijera jasno je vidljiva razlika između starog i novog, zatvorenog i otvorenog. Ulično i veći dio bočnih (postojećih) pročelja, karkaterno introvertranijih, sive su boje lišena suvišnih detalja. Dvorišno pročelje dograđenog dijela je svijetlo, najvećim dijelom u staklu, otvoreno prema prirodi. Kako u eksterijeru, tako je i u interijeru jasno vidljiv sudar dva različita vremena i na prvi pogled nespojiva arhitektonska promišljanja prostora. Ovdje dominira galerija koja postaje glavni oblikovni element stvarajući intimniji prostor orijentiran prema prirodi. Vanjski zid postojeće kuće postaje unutrašnji zid spajajući staro i novo istovremeno razdvajajući prostor boravka od kuhinje, blagovanja i vanjskog prostora za odmor. Kombinacijom modernih i tradicionalnih materijala i arhitektonskih elemenata primjerenih budžetu kuće za povremeni boravak stvoren je prostor ugodan za život korisnika