naziv:
ALUart FORUM, izložbeni prostor
autor:
UPI-2M
status:
natječaj 2014.
površina:
2.500 m2
lokacija:
Ilica 83 – 87, Zagreb
ALUartForum zatvara postojeću „rupu“ u uličnom platnu okolnih zgrada te stvara kontinuirano pročelje blokovske izgradnje u smislu volumena objekta. Intencija projektnog zadatka je da se na ovoj kontaktnoj zoni javnog i privatnog, mirnog parka i užurbane Ilice interpolira svojevrstan kulturni i umjetnički reper u prostoru, mjesto sastajanja, učenja i izražavanja ponajprije u umjetničkom smislu, a samim tim i socijalnom i društvenom.
Zbog kontakta parka ALU I Ilice, kao imperativa, konceptualno rješenje podrazumijeva poništavanje prizemne etaže u onoj mjeri u kojoj je to moguće. Parcijalno prizemlje, zadanim i novim koridorom, te lepršavom polutransparentnom obradom stijenki daje dojam fluktacije korisnika između parka i akademije na jednoj strani i Ilice na drugoj.
Ideja o dvije zone, gradskoj i parkovnoj, javnoj i intimnoj se prenijela i na organizaciju prostora. Objekt je postavljen tako da se u horizontalnom i vertikalnom smislu ponavljaju dva tretmana prostora. Po vertikali se svojim izdizanjem iznad nivoa prometnice dobija javni parter kao veza parka i Ilice, ali i kao samo mjesto sastajanja, socijalizacije i informiranja kroz prostrore kafića, ulaznog lobbya i galerijske prodavaonice. Sve etaže iznad prizemlja se tretiraju na isti način, intimni izložbeni prostori u kojima se posjetitelj u potpunosti može posvetiti izložbi. Izložbeni prostor sadržava osobine „bijele kutije“ kao nekonvencionalnog izlagačkog prostora, ali i omogućava fleksibilnost organizacije prostora.
Oblikovno objekt prati volumene zadanog bloka zgrada. Pročelja i krovna kosina se materijaliziraju na isti način, poput platna koje umjetnik, slikar ili kipar prebacuju preko nezavršenog umjetničkog djela. Tekstura tog prebačenog platna nagovještava da se ispod nalazi nešto što će izazvati interes promatrača i pozvati ga da zaviri ispod njega.
Fasada u boji zalazećeg sunca prekriva cjelokupni prostorni okvir, a ne tek ekspresivnu, koloko god životom / funkcijom pokrenutu površinu. Likovnost i kolorizam s osebujnog pročelja prodire i u domenu interijera preko glavne stubišne vertikale iz lobby-a i tu se zaustavlja poštivajući osobinu „bijele kutije“ / izložbenog prostora i aksceptirajući naglasak na izloženo umjetničko dijelo. Upravo umjetnostima prožet i definiran novi totalni životni okvir, a ne tek novo “totalno umjetničko djelo” jest onaj ključni odmak i razlika što ovakvom prostornom okviru daje njegovu pravu ulogu i otkriva težinu njegova zadatka i značenja u pogledu formiranja i udomljavanja novoga društva.
„Rahlost“ prizemlja se naglašava i postavljanjem „kubusa“ unutar partera kao zasebnih volumenskih cjelina caffe bara , prodavaonice / suvenirnice, te ulaznog lobbya s recepcijom…
