


naziv:
KID’S FACTORY, dječji vrtić
klijent:
Young architects competition
autori:
III. generacija UPI-2M Laboratorija:
Lucija Belinić,
Mia Depolo,
Roko Guberina
status:
javni natječaj 2019.
površina:
27.000 m2
lokacija:
Laveno – Mombello, Italija
Opis:
U 19. stoljeću Laveno Mombello je bio dom keramičkim industrijama, a danas se taj veličanstveni, industrijski, arhitektonski kompleks otvara djetinjstvu. Pretvorit će ga u u najveći vrtić na svijetu, jedan od najimpresivnijih primjera industrijske arhitekture u Europi. Zbog važnosti industrijske arhitekture kao duboko ukorijenjenog segmenta sjećanja i identiteta područja, željeli smo obnoviti i sačuvati veći dio postojeće zgrade.
Centar će imati priliku postati „platforma znanja“ te će ujedno biti i polazna točka za otkrivanje svih posebnosti jezera Maggiore. Na ovom će mjestu djeca imati priliku provesti svoje praznike uz inovativno, arhitektonsko iskustvo prema zanimljivoj tehnici spajanja igre, prirode i aktivnosti vlastite izrade.
Igra je glavni akter novog objekta koji pruža prostor u kojima djeca mogu pronaći savršenu podlogu za izgradnju svoje avanture. Unutarnji ili vanjski prostori, natkriveni ili ne natkriveni vrtovi koji se igraju sa sjenama, pogledom, rutama i vezama, ugrađeni su u koncept labirinta. Labirint se sastoji od dvije prostorne skupine: one koja je fiksna, stalna, kruta i druge predstavljene kao negativna, fleksibilna, promjenjiva, cirkulirajuća, prilagodljiva. Ovim prostornim redoslijedom dijele se ogromni postojeći prazni okviri u mjeri pogodnoj za djecu.
Svaka skupina nepokretnih prostora ima svoju funkcionalnu uporabu koja ispunjava potrebne zahtjeve centra i okolice. Škola, knjižnica, prostor za kampiranje, učionice i laboratoriji, sportski i zabavni sadržaji, istraživački centar i centar za kućne ljubimce, stvaraju pravi grad za djecu obrazovne svrhe.
Funkcionalna logika fluidnog i fleksibilnog prostora bit će samo inspirativni element za nevidljivi svijet iz mašte svakog djeteta. Za djecu je prostor istraživanje, trajna i neograničena prilika, početak njihovih avantura. Svaki prostor može biti nešto drugo; svako mjesto može biti negdje drugdje.
Djeca trebaju percipirati arhitekturu kao element koji nudi promjene, manipulaciju i prilagođavanje, stoga bi ovaj centar također trebao omogućiti postupnu promjenu ili umjerenu raznolikost koja bi potaknula njihovu fascinaciju i zadovoljstvo, kao i mogućnosti djece da se druže prema vlastitom izboru i kontroli. Ovaj aspekt dizajna čini djecu aktivnim i motiviranim učenicima.